Sažetak
Ljudski mozak sustav je iznimne strukturalne kompleksnosti, izgrađen od ogromnog broja živčanih stanica. Iako je struktura mozga relativno dobro poznata još uvijek smo vrlo daleko od odgovora na pitanje kako taj komplicirani sustav u stvari funkcionira. Značajan korak u razumijevanju načina na koji funkcionira naš mozak dogodio se u prošlome stoljeću nakon što su u neuroznanost uvedene elektrofiziološke metode kojima se mogao proučavati “mozak u akciji”. Naime, živi mozak neprekidno generira električne potencijale te su upravo stoga elektrofiziološke metode (kojima je moguće precizno bilježiti i analizirati moždanu električnu aktivnost) ključne za razumijevanje načina na koji mozak funkcionira. Od pojave EEG-a moguće je snimati združenu električnu aktivnost ogromnog broja neurona, ali tek se razvojem metode patch-clamp (još uvijek bez opće prihvaćenog hrvatskog izraza) stvara mogućnost za vrlo precizno snimanje svih vrsta električnih potencijala koji se javljaju na membrani pojedinačnog neurona (potencijal membrane u mirovanju, postsinaptički potencijal, akcijski potencijal). Ova metoda tehnički je vrlo zahtjevna jer je za nju potrebna vrlo precizna optička, mehanička i električna oprema. Ipak, do nekih otkrića može se doći jedino ovom metodom (npr. da je GABA u ranoj fazi razvoja mozga “ekscitacijski” neurotransmiter) pa je njena primjena neizostavna u svakom interdisciplinarnom neuroznanstvenom istraživanju. Za potpuno razumijevanja mogućnosti i ograničenja patch-clamp metode neophodno je poznavanje osnovnih fizikalnih zakona o strujnim krugovima, te isto tako poznavanje osnova biološke podražljivosti, o čemu će biti riječi u mome izlaganju.
*Kolokvij Hrvatskog biofizičkog društva
