Sažetak
Telomere su fizički krajevi kromosoma koje se svakom diobom stanica skraćuju. Budući da svaka telomera ima ograničeni potencijal skraćivanja, razumijevanje mehanizama njihovog skraćivanja omogućava i razumijevanje staničnog starenja. Između ostaloga, u tu svrhu je važno postaviti i procijeniti odgovarajući regresijski model za razliku duljina telomera između dulje i kraće telomere sestrinskih kromatida, u odnosu na dulju telomeru. Predloženi linearni regresijski model prilagođen je i testiran na tri skupine podataka dobivenih iz kultura ljudskih fibroblasta starih, redom, 32, 42 i 52 PD‐a. Korištene su sljedeće standardne statističke metode: težinska metoda najmanjih kvadrata za točkovnu procjenu parametara modela, neparametarska bootstrap‐metoda za intervalnu procjenu parametara i uzoračkih razdioba nekih testnih statistika, te metoda leave‐one‐out cross validation za verifikaciju predloženog modela.
Rad je izveden u suradnji sa: Nikolinom Škrobot Vidaček, Andreom Ćukušić, Milenom Ivanković, Hrvojem Fulgosijem, i Ivicom Rubeljem (Institut Ruđer Bošković)
