Biofizika

Vodi li život nužno u starost i smrt?

4. travnja 2009.

Predavač

dr. sc. IVA MARIJA TOLIĆ-NØRRELYKKE
Max Planck Institute of Molecular Cell Biology and Genetics, Dresden, Njemačka

Datum i vrijeme

Utorak, 14. travnja 2009. u 13:00 sati

Lokacija

Predavaonica, I krilo, Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, Zagreb

Sažetak

Starenje i smrt fascinira ljude od pradavnih vremena. Unatoč tomu, još uvijek nije jasno jesu li svi živi organizmi podložni starenju. Postoji velik broj modelnih organizama u kojima se starenje može proučavati, uključujući jednostanične organizme poput bakterija i pekarskog kvasca. Kod jednostaničnih se organizama starenje manifestira tako što se stanice koje su prošle više dioba dijele sporije od stanica s manje dioba. Smatra se da je starenje korisno jer pomaže preživljavanju populacije na taj način što se starije stanice “žrtvuju” preuzimajući na sebe stanično “smeće”, što na kraju uzrokuje njihovu smrt, dok se njihove mlade stanice-kćeri rađaju čiste s maksimalnim potencijalom za rast i diobu. Istraživanje starenja koči nedostatak suprotnih primjera, organizama koji uspijevaju izbjeći starenje. Mi smo pratili pojedinačne stanice kvasca Schizosaccharomyces pombe tijekom rasta i diobe i konstruirali njihovo genealoško stablo. Naši rezultati pokazuju da ovaj kvasac ne podliježe starenju. Time smo identificirali prvi potencijalno besmrtni organizam. Organizmi koji ne stare vjerojatno koriste drukčiju životnu strategiju, gdje preživljavanje populacije ne ovisi o žrtvovanju dijela populacije, nego o efikasnoj regeneraciji na razini pojedine stanice.

*Kolokvij Hrvatskog biofizičkog društva

prethodni članak
Na splitskom Sveučilištu otvoren doktorski studij biofizike

sljedeći članak
Multiple Ligand-receptor Interactions: What to Expect from Force Spectroscopy on Single Molecules?